beznaslovno laprdanje

ponedjeljak, 1. veljače 2010.

nikako da se počnem pridržavati onoga da ću pripaziti na prehranu kako bi mi trbuščić prestao rasti, moram nečim usrati

bananica, pa narandžica pa ops, pola pizze, pa onda opet malo zdrave prehrane doma, mahunice na lešo, malo začinjene uljem, soli, paprom i par kapi kvasine i pileći file na grilu s ops malo previše kruha smijeh

super to meni ide, samo čekam kad ću malo prigricnuti napolitanke koje stoje na stolu, čips koji je nekim čudom neotvoren danima, koji orah, lješnjak....

nemam ja baš neki višak kila, zapravo imam normalnu težinu i još uvijek idealni indeks tjelesne mase koji jedino od onih donjih granica normale nešto zadnjih mjeseci ubrzano stremi prema gornjim granicama...a imam osjećaj da što više mislim na to što jedem, da se sve više širim i sve teže zakopčavam sve svoje hlače, a šosevi se sve više dižu i postaju sve kraći i kraći a ne smijem nositi minice na posaocerek i onda ujutro muku mučim što da stavim na sebe a da poštujem dress code i osjećaj udobnosti...

krenula ja i na nekakvo vježbanje, ali sve nekako preskačem, te nemam vremena, pa me boli koljeno, pa mi se ne da ići jer izgubim dva sata, a doma bih kao nešto pametno napravila za to vrijeme a obično ne napravim ništa...i sve u svemu vrijeme mi je da se pokrenem jer mi se ne da kupovati novu garderobu, zapravo pod ovo ne da, ide ne da mi se prazniti tekući račun, dovoljno je ispražnjen, trebala bih dobiti na lotu, što me podsjetilo na jedan razgvoor s kolegicom...pitam ja kad ćemo na cugu, nismo bile sto godina, veli ona kad dobijem na lotu...rekoh, stvarno ti se povećao kapacitet

0 komentari:

 

Copyright © 2009 Grunge Girl Infinityskins