kupaonska meditacija

nakon doze stresa, dolaska kući, popijene kave i msn-iranja s najdražom i jedinom sestrom, odlučih da je vrijeme za jedan kućni wellness&spa, pa krenuh put kupaone

 

usput sam se natjerala i  prebrala nešto prljavih majica, čarapa, gaća da malo smanjim nagomilavanje prevelike  gomile prljavog veša naslagane na poluprazne košare za prljavi veš…jer je izgleda problem staviti veš u njih umjesto na njih…da problem je i papire ostavljene na komodu spremiti u ladicu te iste komode…vas sigurno ne muče takvi problemi, sigurno u vašoj kući svi sve stavljaju na predviđeno mjesto bez da nekom drugom govore da ih tamo stavi…ajme, sad sam se sva upetljala u ovaj začarani krug pa ću i zaboraviiti o čemu sam zapravo počela pisati…

 

i tako uvalim se ja u kadu, pa malo listam časopis, pa otpijem malo bambusa, pa si zapalim cigaretu….pa malo razmišljam o ljudima koji me živciraju, pa malo razmišljam o ljudima koji me ne živciraju (ima i takvih, vjerovali ili ne)…pa malo duže razmišljam o ljudima koji me ne živciraju jer sam premalo o njima razmišljala u zadnje vrijeme, jer oni koji me živciraju češće zaokupljaju  moje misli….pa onda opet malo listam časopis, pa  si opet zapalim cigaretu, pa otpijem malo bambusa….pa se onda malo zagledam u veš mašinu jer gledanje u veš koji se okreće u bubnju mašine baš pogoduje meditaciji, i tako gledam ja, gledam i gledam…i namačem se već sto godina u kadi….a mašina pere i pere i pere…i sad me već počne živcirati, pa dokle ćeš više prati pobogu, to je šareni veš, 40°c, glupa mašina….nismo se valjali u blatu u toj odjeći, nošena je jednom, možda koja majica dvaput….nema fleka, svi već dovoljno odrasli u kući da se ne zaflekavaju baš svakodnevno dok jedu….i počnem se ljutiiti na samu sebe zato što sam strau mašinu odnijela na drugo mjesto, kao uzet ću si ovu, ova je nova….a na staroj sam imala normalne programe koji nisu trajali kao film zameo ih vjetar, koji su se još i mogli skratiti  pritiskom na gumb  za eko pranje….jedino je malo počela lupati kad je centrifugirala a problem je bio pozvati majstora……i eto tako je završio moj antistresni večernji program….idem sad objesiti jadni veš kojem se valjda i duša oprala ako ju je ikad imao

testosteron uzvraća udarac

izgleda da je ovih dana estrogen imao napad na mene....događa se....valjda napada vikendom...ponekad... zbog grižnje savjesti poradi neredovitog hranjenja vlastite djece domaćom kuhinjom...

danas napada testosteron....dođeš doma....presvučeš se u trenirku, nema smisla da te zatezanje hlača slučajno podsjeća da rupice remena u koje si prije zakopčavala hlače sve više bježe prema bočnoj strani tijela....legneš na trosjed....malo gledaš tv....malo čitaš...podivljaš čim ti muž nešto kaže jer baš nisi najbolje volje....mislim kaj pita da li ima čistih čarapa...DVADESET GODINA PREBIREM PO SMRDLJIVIM ČARAPAMA, MOŽEŠ IH I TI STAVITI U MAŠINU...a kaj ti misliš sad samo ležat i debljat se...#%&/$""#% TI SI LEŽAO GODINAMA DOK SAM JA.......

nevjerojatno kako nekim ljudima smeta kad si dozvolite ono što za sebe smatraju normalnim...mislim, zašto sad ja ne bih malo ležala i debljala se...ima li možda neki zakon koji mi to brani?...koliko znam nema, ne postoji zakon o provođenju patrijarhata u kućanstvima lijepe naše i šire....očito postoji u glavetinama nekih koji bi valjda najradije živjeli u doba inkvizicije i spaljivanja vještica....jebate, zapalili bi me onda samo tako preko nekoliko puta...

ali i kad odjebete estrogen, ipak morate nešto jesti i onda napravite ručko-večeru za pola sata uključujući silazak do dućana po potrebne namirnce

špagete s umakom od tunjevine, ne budem pisala recept, glavni sastojci umaka tunjevina i pasirana rajčica, začini po želji prema ukusu kuhara

gablec

dok sam prala suđe jučer, odjednom mi je sinulo da se danas ne moram dići kao inače jer idem sat kasnije na posao, pa mi je palo na pamet da bih si mogla i prirediti kakav gablec

što obično jedem/o za gablec/užinu/marendu

netko ode u dućan pa pojedem sendvič, naručimo pizzu ili ćevape, ili nekakvu tjesteninu ili salatu....ili najgore od svega ne pojedete ništa nego dođete doma s vrtoglavicom na rubu snaga....

izbor baš i nije neki, osim ako ne radite negdje gdje postoji nekakav restoran unutar firme/institucije pa možda postoji i nekakvo varivo ili nešto slično

sendvič se obično svede na liziku s nekakvom salamom, pizza-u ovom gradu ili nitko više ne zna ispeći finu pizzu ili imaju posebno loše primjerke za dostavu, ćevapi obično polupečeni i zlo ti je od njih satima, tjestenine obično plivaju u nekakvom umaku pa imaš osjećaj kao da jedeš gustu juhu sa špagetima, salate čak znaju biti ok ali pobogu skoro 40 kn za sastojke koji ne vrijede više od 10-15 kn...

pa kako je i tako recesija, nemoj/te biti lijene guzice pa si spremite doma nešto za idući dan, varivo, rižoto, neki umak i tjestenina, sve se to može spremiti u frižider i ponijeti drugi dan na posao...

ili malo pogledajte u frižider pa vidite da ste spremili kuhano meso od kojeg ste jučer napravili juhu, da još imate zelene salate koju treba potrošiti ili ćete sve to za par dana baciti kad pronađete zaboravljeno u frižideru...i na posao

nasjeckajte meso, može biti i kuhano i pečeno, nasjeckajte zelenu salatu na rezance, sitno isjeckajte pola malog luka, dva kuhana jaja-----količine po želji



malo posolite, pouljite, dodajte još kakvih začina po želji, promiješajte, probajte kakvog je okusa, dodajte ako što treba, usput pojedite jednu trećinu jer vam je baš fino, a ostatak spremite u fižider i ne zaboravite ponijeti drugi dan na posao

a danas i recept, blog vam pomogao

hahaha, na naslovnici leeloo ispekla štrudlu....ljudi moji, ma nije to samo za naslovnicu, to već spada u rubriku vjerovali ili ne

a ovo je današnji ručak, slijedi i nešto što bi se moglo nazvati receptom



prije kuhanja operite i pronađite sav potreban pribor jer inače neće ispasti kako treba

nemojte odustati od pranja teflon voka u kojem inače radite rižoto i umjesto njega uzmete duboku tavu od inox-a, teflon je dobar jer se za njega ništa ne lijepi, a možda daje i dodatni okus rižotu jerbo je gospođa majka kad ga je koristila imala običaj koristiti i metalne predmete pa ga je malo izgrebala pa se vjerojatno komadići tijekom kuhanja prožmu s jelom..

ostavljajte dasku za sjeckanje uvijek na istom mjestu da je ne morate bezglavo tražiti po kuhinji, prije sjeckanja luka odrežite nokte ili pazite da vam ne podlete pod nož...

temperaturu za kuhanje smanjite dok dinstate luk ukoliko niste na vrijeme izrezali svo meso koje želite staviti unutra da vam luk ne zagori, nakon što meso poprimi boju koju treba poprimiti tijekom termičke obrade, dodajte i grašak, začinite, solju, paprom, bijelim vinom, nekakvim provansalskim travama, stavite pasirane rajčice, podlijte malo vodom i dinstajte dok grašak nije dovoljno mekan...

isperite rižu pod vodom, i uvijek koristite kvalitetnu rižu jer se rižina sluz jede samo kad imate problema s proljevom, za cjedilo vrijede iste upute kao i za dasku za sjeckanje, operite ga nakon jučerašnjeg ručka i odložite na predviđeno mjesto a ne da ga bezglavo tražite po kuhinji....

nakon što ste rižu istresli u ono meso i grašak koji se već dinstaju, malo je promiješajte pa dolijte vodu....ni u kom slučaju nemojte početi čitati nekakva tehnička uputstva za neki kućanski aparat, nego pazite na svoj ručak....inače ćete početi psovati sami sebe što ipak niste oprali svoj teflonski vok jer sad morate presipavati rižoto u drugu posudu jerbo u ovoj imate sloj zagorene riže...u svakom slučaju samo presipajte, nemojte strugati onu zagoretinu...

nakon svih tih muka, probajte svoj rižoto, dodajte još malo soli, vina, papra s mješavinom začina....ako ni to ne pomogne, stavite vegete, ako ni po čemu drugom, rižoto će imati bar neki okus po njoj...

dobar tek vam želim

ja idem prati suđe

pauza

od pisanja danas….prčkam po laptopu, instaliram programčiće, živciraju me microsoft aplikacije kao i obično…i tako…još kad su u simbiozi njihove i aplikacije iz firme gdje radim, onda tek nastaje rusvaj…a moji živci polako pucaju i sve više ne podnosim svoj posao

reakcija

ovo je reakcija na emisiju koju sam maloprije gledala, a sad u europu by goran milić....pa čovječe božji, nisi li postao već sam sebi dosadan postavljajući bivšem britanskom veleposlaniku i dvama lordovima pitanja poput...imate li batlera ili slugu, da li vaš sat košta 10000 ili 20000 €, nosite li armani odijela, sigurno si možete priuštiti rols royce....i tralalalalalalala....

milsim znamo su ljudi u sjevernim zemljama normalni iako imaju para i ne razmeću se njima...pobogu znamo već godinama i da se švedski kralj vozi na biciklu na posao..i da u toj zemlji jedini ferrari vozi onaj nogometaš koji nije šveđanin rođenjem ..pa čemu ta pitanja...znamo jako dobro da u domovini lijepoj našoj žive malograđani i snobovi koji svoje pare moraju pokazivati jer je najvažnije što selo/lijepa naša priča

pa ako si time želio pokazati hrvatima da mogu i drukčije, sumnjam da je doprijelo do onih na koje se ciljalo....a da je bilo iritantno bilo je....nadam se da si ljude prije toga upozorio iz kojeg razloga im postavljaš takva idiotska pitanja

...magla svuda, magla oko nas....

Onaj pogled kroz prozor od neki dan na 'neostaljinističko' okruženje, čisto pristojno izgleda prekriveno velom magle...fali samo neki jack trbosjek


Sinoć prije spavanja

 

 

 
    

beznaslovno laprdanje

nikako da se počnem pridržavati onoga da ću pripaziti na prehranu kako bi mi trbuščić prestao rasti, moram nečim usrati

bananica, pa narandžica pa ops, pola pizze, pa onda opet malo zdrave prehrane doma, mahunice na lešo, malo začinjene uljem, soli, paprom i par kapi kvasine i pileći file na grilu s ops malo previše kruha

super to meni ide, samo čekam kad ću malo prigricnuti napolitanke koje stoje na stolu, čips koji je nekim čudom neotvoren danima, koji orah, lješnjak....

nemam ja baš neki višak kila, zapravo imam normalnu težinu i još uvijek idealni indeks tjelesne mase koji jedino od onih donjih granica normale nešto zadnjih mjeseci ubrzano stremi prema gornjim granicama...a imam osjećaj da što više mislim na to što jedem, da se sve više širim i sve teže zakopčavam sve svoje hlače, a šosevi se sve više dižu i postaju sve kraći i kraći a ne smijem nositi minice na posao i onda ujutro muku mučim što da stavim na sebe a da poštujem dress code i osjećaj udobnosti...

krenula ja i na nekakvo vježbanje, ali sve nekako preskačem, te nemam vremena, pa me boli koljeno, pa mi se ne da ići jer izgubim dva sata, a doma bih kao nešto pametno napravila za to vrijeme a obično ne napravim ništa...i sve u svemu vrijeme mi je da se pokrenem jer mi se ne da kupovati novu garderobu, zapravo pod ovo ne da, ide ne da mi se prazniti tekući račun, dovoljno je ispražnjen, trebala bih dobiti na lotu, što me podsjetilo na jedan razgvoor s kolegicom...pitam ja kad ćemo na cugu, nismo bile sto godina, veli ona kad dobijem na lotu...rekoh, stvarno ti se povećao kapacitet